 |
Nova kuća u Polskoj |
|
|
Wrzesien 2018, Suszec Dom Sv. Josipa
Već je prošlo nekoliko tjedana te je došlo vrijeme da podijelimo radosnu vijest, koja je toliko bila iščekivana i koja je plod molitava kroz dugi niz godina. Utorak, 11. rujna, sedmero mladića iz bratovština u Poljskoj, zajedno sa bratom Slavenom, otvorili su kuću Cenacola, četvrta ovdje u Poljskoj!!!
Nalazimo se u Suszec, mjestašće u Silesii, 15 km udaljeno od bratovštine „sv. Ivan Pavao II“ u Jastrzebie Zdroju. Po dolasku prihvatile su nas časne sestre iz Kongregacije sv. Karla Boromejskog. U kući, koju su nam darovale, one su živjele skoro 100 godina. Uistinu, u kući se osjeća ozračje ispunjeno ljubavlju i mirom, koji su plod njihove molitve kroz sve prošle godine. Sestre su nam ispričale da su ovdje bili smješteni brojni bolesnici i da je ovdje, u prošlosti, bila i rađaonica! Ovdje su rođena brojna djeca, rađao se novi život… . I mi, gajimo želju za novošću: silno želimo da ova četvrta kuća može slijedeće godine postati prva kuća Cenacola za djevojke ovdje u Poljskoj!
Znajući da su ovoj kući brojne žene doživjele najljepši trenutak u njihovom životu, još smo uvjereniji, sigurniji da je baš ovo pravo mjesto za djevojke koje traže novi život, ponovno rođenje. Zajedno sa časnim sestrama sudjelujemo na sv. Misi koju predslave naši prijatelji svećenici don Darek i don Waclaw. Za vrijeme sv. Mise zahvalili smo za sve ono što su sestre proživjele kroz ove godine, ali i povjerili smo Isusu naš novi početak.
U propovjedi, don Waclaw, koji je s nama dugi niz godina te je bio prisutan kod otvorenja naše bratovštine, nam je rekao da „ovo još nije službeno otvaranje, već dobrodošlica ovog mjesta koje će jednog dana primiti/biti domaćin djevojkama“. Također nas je podsjetio da ono što se rađa u boli, patnji i žrtvi ima veliku vrijednost te rađa novi život. „Sestre boromejke napuštaju ovo mjesto kako bi ovdje moglo započeti nešto novo, no dobro koje su ovdje posijale ostat će zauvijek. Ovo će uvijek biti mjesto služenja i ljubavi za siromašne i potrebne u ovom našem vremenu“.
Nakon sv. Mise, poglavarica samostana, sestra Ezekiela, zahvalila je svim prijateljima i susjedima. Zatim nam je pokazala kuću. To je bio trenutak u kojem smo se bolje upoznali. Providnost nas je još jednom zagrlila: ništa nam ne nedostaje(imamo sve), od namještaja, oruđe za vrt do liturgijskog ruha! Vraćamo se u bratovštinu „sv. Ivan Pavao II“ u Jastrzebie Zdroj na ručak, nakon čega smo započeli popodnevne radove. Najprije treba urediti vrt, zatim pripremamo sobe… Sve ono što radimo, radimo to prvi put i zato je jako dirljivo jer je lijepo osjetiti se dionikom, djelom nečega što se rađa.
Navečer, nakon posla, okupili smo se oko špilje Gospe Lurdske u vrtu kako bi zajedno izmolili prvu krunicu za našu Majku Elviru, za ovu bratovštinu i za sestre koje su nam darovale ovu kuću. Prolazeći kroz mjesto moleći krunicu susrećemo brojne osobe i predivno je vidjeti zadivljenost na njihovim licima. Njihov osmjeh je znak da smo na pravom mjestu… .Kako je lijepo započeti nešto novo, svjedočeći ljepotu ljubavi i milosrđa Boga Oca te ljepotu karizme majke Elvire.
Tjedni koje provodimo ovdje za nas su blagoslov: nakon nekoliko dana kuća je puna života. Naši susjedi nas posjećuju da bi vidjeli kako nam je. Kada smo u potrebi, Providnost nam nije nikada uzmanjkala: dobili smo kruh i jaja od jednog našeg velikodušnog susjeda koji nam je rekao: „Dečki, rođen sam u ovoj kući!“. Nekoliko dana kasnije posjetio nas je jedan bračni par – i oni su rođeni u ovoj kući!!! Kako je lijepo znati da prve darove koje smo primili dobivamo od ljudi koji su rođeni baš ovdje. Kroz ovo vrijeme obavili smo dosta toga, kako u unutrašnjosti kuće tako i izvana, kako bi pripremili sve za dolazak djevojaka. Svakog dana, zahvaljujemo Isusu prisutnom u Presvetom Oltarskom sakramentu, za sve ono što proživljavamo.
Svaki tjedan odlazimo u obližnju bratovštinu u Jastrzebie, kako bi nedjelju proveli zajedno sa našom braćom. Zaštitnik naše kuće je sv. Josip – koji se uvijek brinuo o sv. Obitelji a tako se uvijek brinuo i za ovo mjesto koje od davnine nosi njegovo ime. „Pitanje imena“ ove bratovštine bilo je odmah riješeno.
Hvala ti Gospodine Isuse što možemo biti svjedoci jednog novog, istinskog života. Hvala ti za život naše majke Elvire, za njezinu vjeru i ljubav prema Tebi. Bez nje ni mi ne bi danas bili ovdje! Hvala Blaženoj Djevici Mariji i njezinom zaručniku, sv. Josipu, jer imamo sve ništa nam ne nedostaje. Hvala sestrama Kongregacije sv. Karla Boromejskog, za povjerenje koje imaju prema našoj Zajednici i za ovo prekrasno mjesto koje su nam darovale. Molimo za nova zvanja u njihovoj kongregaciji. Molite za nas i za ovu kuću, nadasve da se čim prije može otvoriti toliko iščekivana željena kuća za djevojke u Poljskoj. Vjerujemo da će se u ovoj kući, i u budućnosti, roditi puno, puno novih života! (da će nas svijet doći puno, puno novih života).
Mladići iz bratovštine „sv. Josipa“ u Suszecu
Jakub – Za mene je veliki dar moći pripremiti kuću u kojoj će jednog dana boraviti djevojke. Ja sam najmlađi u ovoj bratovštini i sretan sam jer mogu ovo doživjeti iako sam samo četiri mjeseca u Zajednici. Ovo je predivan trenutak na mom putu jer mogu naučiti puno toga i sa srcem raditi sve ono što činim za druge. Unatoč toga što imamo puno posla, vidim oko sebe braću koja su nasmijana i radosna. Molim za trenutak u kojem će u ovu kući ući brojne izgubljene djevojke. Hvala!
Jaroslaw – u Zajednici sam manje od godinu dana i zahvaljujem što sam mogao otvoriti kuću za djevojke u Poljskoj. Sretan sam, jer vidim da, kroz rad sa braćom, mogu puno naučiti. Zajedno stvaramo nešto lijepo što će u budućnosti donijeti puno dobrih plodova. U kući nas je malo, ali osjetim veliko bratstvo zajedništvo? I iskreno prijateljstvo. Zahvaljujući molitvi i podjeli, idem naprijed i moj život se mijenja. Osjećam da sam tek na početku nečeg lijepog u Suszecu!
SVJEDOČANSTVA!
Kacper –zovem se Kacper i imam 22 godine. Kada sam čuo da ću i ja biti dio grupe koja će otvoriti ovu kuću jako sam se iznenadio, i u isto vrijeme sam bio jako sretan, jer mogu učiniti nešto lijepo za sebe i Zajednicu po kojoj je Bog spasio moj život. Od našeg dolaska 11. rujna, vidim oko sebe veliku želju za molitvom i radom od strane svih nas. Zahvaljujem majci Elviri, što sam danas živ i što mogu živjeti u ovoj kući! Hvala!
Karol – prije svega, želim zahvaliti svima na molitvama, jer zahvaljujući molitvama započeli smo ovu prekrasnu priču! Od samog početka prepoznao sam dar Providnosti jer sam puno puta molio sv. Josipa za pomoć na mom putu u Zajednici i nisam znao što u budućnosti trebam izabrati. Zahvaljujući vašim molitvama, nakon brojnih poteškoća i borbi u ovoj kući, osjećam da je baš molitva važan dio mog života. Sretan sam što zajedno s braćom mogu biti životvoran dio karizme majke Elvire i naše Zajednice.
Bartlomiej – u isto vrijeme sam bio iznenađen i sretan kada sam saznao da ću biti dio prve grupe koja će pomoći pripremiti kuću za djevojke, jer nemam puno iskustva u poslovima koje ovdje radimo. Ovaj dio mog puta u Zajednici mi pomaže u darivanju kroz ono što sam naučio te u rastu u novim situacijama, mogućnostima? . svakog dana učim sve više imati povjerenja i Boga te pronalaziti radost u nasljedovanju Isusa. Zahvalan sam za svaki trenutak koji sam ovdje doživio! Hvala!
Mateusz – sretan sam jer nisam nikada pomišljao kako ću jednog dana iskusiti nešto tako lijepo i veliko kao što je otvorenje nove bratovštine! Prekrasno je graditi zajedno s braćom nešto novo. Od prvog dana pa sve do danas, Gospodin nas svakodnevno iznenađuje svojom ljubavlju. Bog Otac nas grli svojom dobrotom i prisutnošću. U kući nas je sedmero i osjeća se pravo obiteljsko ozračje. Svaki posao me veseli! Često mislim na mladiće koji su otvarali kuće naše zajednice prije nas i vidim da se providnost uistinu za nas brine jer nam ništa ne nedostaje. Mislim i na djevojke koje će u budućnosti ući u ovu kuću. Koliki ljudi su godinama molili kako bi se otvorila kuća za djevojke! Zahvaljujem Bogu, što danas mogu biti ovdje. Zahvaljujem Zajednici i majci Elviri za vjeru i njihovo povjerenje i mene.
Pozdrav svima. Ja sam Tomasz i imam 37 godina. Zahvaljujem Zajednici za moj preporođeni , nanovo rođeni život i zato što me prigrlila u najtamnijem trenutku mog života. Danas, nakon godina Zajednice, zadovoljan sam jer znam da radim nešto lijepo dobro za sebe. U mom se srcu, prije nekog vremena, rodila želja da učinim nešto lijepo i siguran sam da je Isus ispunio moju želju darom što mogu pripremiti kuću za djevojke u Poljskoj. Molitva, prisutnost braće i život bogat malim i jednostavnim stvarima ispunjaju me i jačaju moju volju. Nisam ni pomišljao da ću primiti tako lijepi dar! Bog mi daruje da mogu osjetiti Njegovu prisutnost u brojnim malim stvarima. Zahvaljujem majci Elviri jer sam i ja maleni dio ovog velikog Božjeg djela. Hvala, hvala, hvala!!!