Brak živimo kao svakidašnji izazov. Vjera koju živimo te primjeri drugih obitelji nikada nam nije dala iluziju da će u braku sve biti idealno. Naprotiv, život nas je već prije učio malim odricanjima, žrtvama, pobjeđivanju teškoća. Sve proživljeno prije braka pokazalo se dragocjenim u samom braku! Vjerujemo da je život u svojoj biti satkan kako od radosti tako i od teških trenutaka. U braku, po samom sakramentu, Isus je prisutan, a to znači da se s teškoćama ne suočavamo sami. Ne osjećamo se prepuštenima sami sebi i našim slabostima. Brak je prije svega izlazak iz samih sebe te gledanje kako učiniti drugu osobu sretnom, što još mogu učiniti da njemu ili njoj bude bolje sa mnom? Bilo bi najlakše odustati kada se pojave velike poteškoće. No izazov je upravo taj - ostati i popraviti stvari. To daje stabilnost i smisao. Životni odabir postaje neprocjenjivo vrijedan upravo po svojoj vjernosti. Našoj djeci daje stabilnost kada vide kako roditelji i u poteškoći ostaju jedno uz drugo, da se utječu nekome tko je veći od njih, da se bore za ono što su izabrali i da su tome izboru vjerni. Zahvaljujemo Gospodinu na daru vjere, na njegovoj prisutnosti i pomoći i stavljamo u njegove ruke sve one koje susrećemo na našem putu, a koji nemaju snage za borbu i lako odustaju.