 |
Dario i Elizabeth |
|
|
Bok svima, mi smo Dario i Elizabeta, već trinaest godina smo supružnici u Zajednici i to cijelo vrijeme u misijama, s djecom s ulice, siročadi i napuštenima, prvo u Meksiku, a onda u Brazilu. Ja, Dario, pomalo kao i drugi očajni mladi, imao sam tvrdu glavu i kada su mi predložili Zajednicu nisam za nju niti želio čuti. Živio sam na ulici, a svako malo bih se pojavio na kolokvijima, gdje su me odgovorni svaki put vidjeli u sve gorem stanju, sve do dana kada su si rekli među sobom, iako nisam imao nikakvu namjeru ući: "Primimo ga, jer ako ne, više ga nećemo vidjeti!“ U životu nisam imao neke velike ciljeve, zapravo uopće ih nisam imao. I danas se pitam kako to da sam nakon dvadeset godina još u Zajednici Cenacolo i iako se puno puta pitam, na neki način znam odgovor: jer postoji jedna snaga koju sam pronašao u Zajednici, jedno svjetlo koje me zgrabilo i zadržalo me ovdje. Napravio sam put u Zajednici poput mnogih drugih momaka, ali sam doživio obrat u Međugorju, gdje me Majka Elvira poslala ne znajući što bi sa mnom, a tamo se nešto dogodilo: moje se srce otvorilo. U meni nije sazrela posebna želja da odem u misije nego me opet Majka Elvira „upecala“ poslavši me u Brazil s prvom grupom misionara iz Cenacola. To je bilo vrlo jako iskustvo: osjetio sam se ostvaren, na svome mjestu. Proživio sam sedamnaest godina s djecom ulice i vjerojatno u tom suživotu s djecom koja već imaju probleme veće od mojih, s nezamislivim pričama, u meni se rodila želja osnovati obitelj. Na ovom sam misionarskom putu u Meksiku upoznao svoju današnju suprugu: Elizabeth. Ona je upoznala Zajednicu u trenutku kada je tragala za jednim dubljim smislom svoga života. Svidio nam se „zajedničarski“ život, biti s djecom, još i više, sam život misija koji je uvijek ispunjen, gdje ima mnogo toga za raditi, sve nas je to ostvarivalo i zato smo se odlučili vjenčati i ostati kao obitelj, povjerivši se Zajednici. Danas imamo troje djece koja se zovu Francesca, Andrei i Juan Pablo i za nas je veliki dar što smo imali sreću dijeliti život obitelji s djecom iz misija. Naša su tamo rođena, stoga su odrasli u jednostavnosti: na primjer, igraju se bilo čime, komadom drveta, nekim kamenom, penjući se i spuštajući se s drveća. Dobro znamo da danas mnoga djeca ne poznaju takvu jednostavnu i zdravu zabavu; zbog toga i zbog mnogih drugih razloga vjerujemo da je život u Zajednici najveći dar. Uvjereni smo da je danas teško živjeti prave životne vrijednosti u svijetu, prije svega jer se osjećaš osamljeno. Zaštitu koju ovdje osjećamo, pomoć drugih, poziv na molitvu, poziv na prijateljstva i s djecom su vrijednosti koje sami ne bismo nikada mogli prenositi na tako upečatljiv način. Kao i u svim obiteljima, i naša djeca koja su danas 12,10 i 8 godina stari pohađajući školu i suočavajući se sa životom i s drugima, započinju uviđati naše nedostatke. Zato kada situacija u kući nije baš mirna i vedra, kad 'nebo potamni', napravimo pregled života kako nas je naučila Majka Elvira: svatko kaže svoje probleme i poteškoće, naša djeca nam kažu naše nedostatke, mi ih prihvaćamo, a onda svi zajedno pođemo iz početka s obavezom da rastemo. Sigurno će doći dan kada će naša djeca izabrati svoj put, a mi znamo da će ove godine koje su proveli u dobru – jer je takav život u Zajednici – ostati u njihovim srcima kao neprocjenjivo blago. Rođenju našeg najmlađeg sina, Juana Pabla, prethodila je malo neobična situacija: tijekom trudnoće ginekolog je tražio od Elizabeth da napravi dodatne preglede jer je s obzirom na njezinu dob trudnoća mogla biti rizična. Prema njihovim prognozama Juan Pablo je trebao biti rođen s Downovim sindromom. Rekli su nam da napravimo detaljnije nalaze kako bi odlučili da li ga zadržati ili ne, ali mi smo već bili odlučili, bez obzira na to kako se stvari budu odvijale: vjerujemo da je svaki život, uvijek i bezuvjetno, Božji dar koji treba prihvatiti. Kada je rođen Juan Pablo, doktor je bio vrlo iznenađen kada je vidio naše zdravo dijete i čak se rasplakao od ganuća. Puno je radosti koje danas živimo, a darova kojih dobivamo svakoga je dana sve više: želimo zahvaliti Gospodinu od srca za sve obilje milosti koje nam daruje kroz život u vjeri.